12/07/2024

Sezonalnost proizvoda: kako upravljati zalihama u neizvjesnim vremenima (2/2 dio)

Upravljanje sezonskim zalihama zahtijeva precizno planiranje i razumijevanje prosječne potražnje kako bi se maksimizirali profit i minimizirali troškovi.

Usporedba narudžbe od 40 i 80 jedinica

Vrlo često poduzeća ne planiraju svoje nabave na način da obrate pažnju na trendove i sezonalitet. Takav način upravljanja zalihama i nabavom susrećemo kod klijenata gdje se često na inventurnim listama nalazi roba koja je zastarjela, koja zauzima prostor i daje lažnu sliku vlasnicima ili menadžmentu o vrijednosti skladišta.

S druge strane, kad se poduzeća pokušavaju riješiti tog starog lagera prodavajući (ili poklanjajući) robu samo da se riješe balasta, često možemo čuti: “Dobro smo se riješili “smeća”.” E to “smeće” kada je bilo naručivano imalo je svoju vrijednost i potencijal, a “smećem” je postalo zato što nije postojala komunikacija između prodaje (potražnje) i nabave.

Poduzeće treba razumjeti svoje tržište i kupce, što je ključno za pravilno upravljanje procesima nabave i prodaje. Da bismo ovo pojasnili, usporedit ćemo dva scenarija narudžbe: kada je naručeno 40 jedinica robe (ispod prosječne prodaje) i 80 jedinica robe (iznad prosječne prodaje). Ova usporedba pokazuje kako različite količine narudžbe utječu na ključne poslovne metrike.

Financijski aspekt upravljanja sezonskim zalihama

Upravljanje sezonskim zalihama ima značajne financijske implikacije koje nadilaze jednostavno usklađivanje ponude i potražnje. Kroz usporedbu narudžbi ispod i iznad prosječne potražnje, možemo vidjeti kako različite strategije narudžbi utječu na troškove, skladišni prostor, radni kapital i profitabilnost.

 

Prekomjerne narudžbe

Narudžba koja znatno prelazi prosječnu potražnju, kao što je slučaj s narudžbom od 80 jedinica, može imati sljedeće negativne financijske posljedice:

  1. Povećani troškovi skladištenja: veće količine robe zahtijevaju više skladišnog prostora, što povećava troškove skladištenja. Skladišni prostori nisu besplatni i dodatni troškovi mogu uključivati najam, osiguranje i troškove održavanja.
  2. Vezanje radnog kapitala: prekomjerne zalihe vežu radni kapital koji bi se mogao iskoristiti za druge investicije ili operativne potrebe. Novac uložen u višak zaliha ne donosi prihod dok se ti proizvodi ne prodaju.
  3. Rizik od zastarijevanja i popusta: kod sezonskih proizvoda, višak zaliha često mora biti prodan uz popust nakon završetka sezone, što smanjuje profitabilnost. U našem primjeru, 30 jedinica moralo je biti prodano uz popust, što je direktno smanjilo profit.
  4. Dodatni operativni troškovi: Upravljanje većim količinama zaliha može povećati operativne troškove, uključujući troškove rada i logistike.

 

 Narudžbe ispod prosječne potražnje

S druge strane, narudžbe koje su ispod prosječne potražnje, kao narudžba od 40 jedinica, također nose financijske rizike:

  1. Gubitak prodaje i profita: nedostatak zaliha znači da poslovanje ne može zadovoljiti potražnju, što rezultira izgubljenim prihodima i profitom. U našem primjeru, nedostatak od 10 jedinica doveo je do gubitka potencijalnog prihoda.
  2. Nezadovoljstvo kupaca: česti nedostatak proizvoda može narušiti reputaciju tvrtke i smanjiti lojalnost kupaca, što može imati dugoročne negativne posljedice na prodaju.
  3. Povećani troškovi hitne nabave: ako je sezonalnost kratka, pokušaji hitnog nadomještanja zaliha mogu biti skupi, jer dobavljači često povećavaju cijene tijekom sezonske potražnje. Također, hitne narudžbe mogu povećati troškove dostave.
  4. Gubitak konkurentske prednosti: nemogućnost zadovoljavanja potražnje može dovesti do gubitka tržišnog udjela u korist konkurenata koji su bolje planirali svoje zalihe.

Financijska strategija za optimalno upravljanje zalihama

  1. Analiza prosječne potražnje i varijabilnosti: korištenje povijesnih podataka i analiza potražnje može pomoći u preciznom određivanju optimalnih količina narudžbe. Metode kao što su Newsvendor Model i Critical Ratio mogu pomoći u uravnoteživanju rizika i profita.
  2. Korištenje aproksimativnih metoda za Penalty Term: procjena penalty term-a kao postotka od prodajne cijene ili bruto/neto zarade može pomoći u donošenju informiranih odluka o narudžbi, posebno kada precizni podaci nisu dostupni.
  3. Upravljanje skladišnim prostorom i troškovima: optimizacija skladišnog prostora i kontrola troškova skladištenja može pomoći u smanjenju ukupnih operativnih troškova.
  4. Planiranje sezonske nabave: proaktivno planiranje nabave, uključujući ugovore s dobavljačima za sezonske popuste i hitne narudžbe, može pomoći u smanjenju troškova i osiguranju dostupnosti proizvoda tijekom visoke potražnje.

Zaključak

Ispravno upravljanje sezonskim zalihama ključno je za financijsku održivost i profitabilnost poslovanja. Prekomjerne narudžbe povećavaju operativne troškove, vežu radni kapital i stvaraju višak zaliha koje se često moraju prodavati uz popust. S druge strane, narudžbe ispod prosječne potražnje rezultiraju gubitkom prodaje, nezadovoljstvom kupaca i visokim troškovima hitne nabave.

Da bi poduzeća optimizirala svoje zalihe, minimizirale troškove i maksimizirale profit, važno je pažljivo planirati i analizirati prosječnu potražnju. Korištenje metoda poput Critical Ratio za određivanje optimalne količine narudžbe i razumijevanje koncepta “salvage” može minimizirati gubitke povezane s viškom zaliha. Uključivanje Penalty Term-a u kalkulaciju narudžbe pomaže u balansiranju troškova nedostatka zaliha i operativnih troškova.

Korištenjem proširenog Newsvendor Modela i Critical Ratio metode, poduzeća mogu donositi informirane odluke koje optimiziraju zalihe, povećavaju profitabilnost i osiguravaju dugoročnu održivost poslovanja.