s, Q politika zaliha – sve što trebate znati
U upravljanju zalihama, postoji nekoliko strategija koje se koriste za održavanje optimalnog nivoa zaliha, a jedna od njih je s, Q politika. Ova metoda je ključna za mnoge tvrtke koje žele optimizirati svoje operacije, smanjiti troškove i osigurati pravovremenu dostupnost proizvoda. U ovom blogu, istražit ćemo što je s, Q politika, kada se koristi, te njezine prednosti i mane.
Što je s, Q politika?
s, Q politika je strategija upravljanja zalihama koja se temelji na dva ključna parametra:
– s (reorder point ili točka ponovnog naručivanja) – nivo zaliha pri kojem se izdaje narudžba za nadopunu.
– Q (order quantity ili količina narudžbe) – fiksna količina koja se naručuje svaki put kada zalihe dosegnu točku ponovnog naručivanja.
U suštini, svaki put kada zalihe padnu na ili ispod nivoa “s”, izdaje se narudžba za količinu “Q”. Ova strategija osigurava da tvrtka uvijek ima dovoljno zaliha da zadovolji potražnju, ali bez nepotrebnog povećanja troškova skladištenja.
Kada koristimo s, Q politiku?
s, Q politika se najčešće koristi u sljedećim situacijama:
– stabilna potražnja – kad je potražnja za proizvodima relativno konstantna i predvidljiva, s, Q politika može biti vrlo učinkovita.
– visoki troškovi narudžbe – kad su troškovi postavljanja narudžbe visoki, bolje je naručivati veće količine rjeđe.
– kritični proizvodi – za proizvode koji su ključni za poslovanje i čija nestašica može uzrokovati ozbiljne probleme, ova politika osigurava da su zalihe uvijek dostupne.
Prednosti s, Q politike
- Jednostavnost: s, Q politika je relativno jednostavna za implementaciju i upravljanje. Jednom kada se postave parametri “s” i “Q”, proces ponovnog naručivanja je automatiziran.
- Kontrola zaliha: pomaže u održavanju optimalnog nivoa zaliha, što smanjuje rizik od nestašica i prekomjernih zaliha.
- Smanjenje troškova: ova politika može smanjiti ukupne troškove narudžbi i skladištenja, posebno kada su troškovi postavljanja narudžbe visoki.
- Bolja planifikacija: pruža predvidljivost u naručivanju, što omogućuje bolju planifikaciju i alokaciju resursa.
Mane s, Q politike
- Neprilagodljivost: Ova politika može biti manje učinkovita u situacijama s promjenjivom potražnjom ili u slučaju neočekivanih promjena na tržištu.
- Troškovi skladištenja: ako se naručuju prevelike količine “Q”, to može dovesti do visokih troškova skladištenja, posebno za proizvode s niskom stopom prometa.
- Rizik od zastarjelosti: u slučaju proizvoda koji brzo zastarijevaju ili imaju ograničen rok trajanja, velike količine zaliha mogu rezultirati otpadom.
Primjer s, Q politike
s, Q politika je vrijedna strategija u upravljanju zalihama, posebno za tvrtke koje se suočavaju sa stabilnom i predvidljivom potražnjom. Ova metoda omogućuje jednostavnost, kontrolu i učinkovitost, ali dolazi s određenim rizicima koje treba pažljivo upravljati. Razumijevanje kada i kako primijeniti ovu politiku može značajno poboljšati operativnu učinkovitost i smanjiti troškove.
Ako tvrtka ima povijesne podatke o potražnji za određenim proizvodom, može koristiti ove podatke za optimizaciju upravljanja zalihama. U našem primjeru, generirali smo jedan dataset i imamo distribuciju potražnje za proizvodom X.
Da bismo primijenili s, Q politiku, vrlo je važno imati povijesne podatke o prodaji za određeni vremenski period kako bismo mogli provesti simulaciju. U našem slučaju, možemo zaključiti da je većina prodajnih vrijednosti koncentrirana oko 100 jedinica, što sugerira da je prosječna potražnja za ovim proizvodom oko 100 jedinica. Raspon prodaje varira od otprilike 50 do 150 jedinica, što pokazuje relativno širok raspon potražnje.
Sljedeći podatak koji nam je potreban za simulaciju odnosi se na standardnu devijaciju potražnje, koja nam pomaže razumjeti koliko potražnja varira. Ovisno o proizvodu (ovdje se uvijek možemo vratiti na ABC analizu proizvoda) i odluci tvrtke o tome koju razinu usluge (service level) postaviti, odnosno koliko kupaca će biti usluženo s navedenim proizvodom kada dođu u tvrtku. U našem primjeru, uzeli smo da je razina usluge 80%.
Također, troškovi skladištenja proizvoda su sljedeći parametar koji se uzima u obzir i oni se lako dobivaju uvidom u troškove skladištenja robe. Sljedeći važan parametar za simulaciju odnosi se na troškove nestašice. U našem primjeru, uzeli smo da je taj trošak 2 vrijednosne jedinice. Troškovi nestašice podrazumijevaju izravne troškove prouzročene gubitkom profita zbog nerealizirane prodaje, kao i neizravne troškove koji se odnose na nezadovoljstvo kupaca, gubitak lojalnosti kupaca, troškove hitnog naručivanja i gubitak budućih prodaja. Ovi troškovi mogu biti teški za kvantificiranje (ali ne i nemogući). Management tvrtke može odrediti da su neizravni troškovi 1 vrijednosna jedinica (kao što je u našem primjeru).
Troškovi naručivanja su troškovi koji se pojavljuju svaki put kada se naručuje roba. U našem primjeru, postavili smo da su ovi troškovi 100 jedinica. Vrijeme isporuke (lead time) je vrijeme koje je potrebno da proizvod stigne na zalihe. U našem primjeru, vrijeme isporuke iznosi 3 dana. Na kraju, odluka managementa je da se navedeni proizvod naručuje svaki put u iznosu od 50 jedinica.
Naravno, u simulaciji možemo odrediti vremenski period, na primjer 30 ili 60 dana. U detaljnom pregledu, koji nismo uključili u ovaj blog, možete pratiti stanje zaliha po danima, simulirane podatke o gubitku prodaje i, naravno, koliko tvrtka gubi zbog propuštene prodaje. Budući da simulacija omogućuje mijenjanje parametara, data scientist i analitičar, zajedno s managementom, prodajom i nabavom, mogu tražiti optimalnu točku (“sweet spot”) gdje će tvrtka odrediti razinu usluge, koji su troškovi isplativi za tvrtku kada je u pitanju frekvencija narudžbi i što je prihvatljiv gubitak zbog neostvarene prodaje.
Naravno, ono što svaka tvrtka treba prihvatiti jest da će uvijek biti gubitka zbog neostvarenih prodaja, ali upotrebom različitih politika zajedno s analizom treba se truditi da ti gubici budu manji, kao i nezadovoljstvo kupaca.